[KAVE=Choi Jae-hyuk] Na rubu Seula, buka koja dolazi iz starog potkrovlja nije uredna muzika. To je bliže viku izgubljenog života. Film počinje s beživotnim i suhim licem muškarca 'Il-rok (Baek Seung-hwan)' koji se svakodnevno suočava s dosadom. Dok se troši poput bezimenog dijela u tvornici svog šogora, za njega riječ 'sutra' nije nada, već samo produžetak dosade koja se ponavlja. Život je sivi, bez ikakvih očekivanja, to je to. Tada, jednog dana, prijatelj 'Ye-geon (Lee Woong-bin)' iz Amerike iznenada, stvarno iznenada dolazi k njemu. Ye-geon, koji se vratio nakon što je ambiciozno otvorio trgovinu sendviča u Chicagu i propao, predlaže mu da se prijave na natjecanje za muški kvartet. Il-rok se smije i misli da je to besmislica, ali zapravo nema ni razloga za odbijanje ni uzbudljivih planova. Tako počinje nepromišljeni i bezizlazni izazov dvojice beskorisnih muškaraca.
Međutim, kvartet se ne može izvesti sam ili u paru. Hitno im je potreban član koji će uskladiti harmonije. Prvi član kojeg su pronašli nakon dugog traganja je ribar 'Dae-yong (Shin Min-jae)'. On, koji svakodnevno živi u ribarnici, izgleda umorno od života, ali njegova strast prema pjevanju je vruća poput nikoga drugog. Iako pati od ozbiljne fobije od pozornice. I posljednji član, 'Jun-se (Kim Chung-gil)', pridružuje se. Naizgled izgleda normalno, ali svaki put kad progovori, čudno se odmiče i ne shvaća situaciju, on je 'nula u intuiciji' i ulazi u tim s repom koji mu se njiše. Tako su se okupila četiri muškarca, tim se zove 'Delta Boys'. Prošli su kroz alfa, beta, gamma do delte. Nisu prvi, drugi, pa čak ni treći, nego su negdje u neodređenom četvrtom redu. U metafori, oni su Avengersi najsiromašnijih i najnesposobnijih.
Mjesto za vježbanje je usko potkrovlje Il-roka. No, njihova praksa ne može biti glatka. Kada je vrijeme za usklađivanje grandioznih harmonija uz povike "Jericho, Jericho", oni jedu instant rezance i piju soju, kriveći jedni druge za svoju nesposobnost. Dae-yong često kasni zbog problema s preživljavanjem jer ne može napustiti ribarnicu, a Ye-geon, pun neosnovanog samopouzdanja, neprestano kritizira članove zbog svog 'vođstva'. Jun-se, koji pokušava sam pojesti ručak koji mu je pažljivo pripremila supruga, često se naljuti zbog kritika. Njihovo vrijeme vježbanja je duže ispunjeno besmislenim razgovorima nego pjesmom, a umjesto lijepih harmonija, često se čuju povici i kritike.
Film uporno prati njihov svakodnevni život poput dokumentarca, ponekad kao reality show. Scena u kojoj se četiri odrasla muškarca bore u uskom kombiju kao zgužvana odjeća, scena u kojoj se u kupatilu golim leđima dodaju jedni drugima, stvarajući čudnu bratstvo, i scena u kojoj se okupljaju pod plastičnom ceradom na kišnom krovu i piju makgeolli. U tom procesu, gledatelj se više brine hoće li se ovi nesposobni ljudi posvađati zbog sitnica i hoće li se tim raspasti nego hoće li pobijediti na natjecanju.
Jednog dana, datum preliminarnog natjecanja se približava i sukobi unutar tima dostižu vrhunac. Težina stvarnosti koja se ne može riješiti samo romantikom pritisne ih. Hitna situacija Dae-yonga, koji se suočava s prijetnjom preživljavanja ako napusti trgovinu, Ye-geonova samovolja bez osjećaja za stvarnost, i Il-rok, koji se ne može usredotočiti i ljulja se između njih. "Želite li stvarno pjevati? Je li ovo šala?" oštra pitanja lebde u zraku. Svaki od njih, iz dna svog života, možda posljednji put, okuplja se ponovo na krovu kako bi zapalili strast koju nitko ne prepoznaje. Stari kasetofon ispušta škripave tonove. Hoće li Delta Boys moći srušiti čvrste zidove 'Jericha' na pozornici koju su sanjali? Hoće li se njihovi glasovi spojiti u harmoniju i odjeknuti svijetu, ili barem jedni drugima?
Film s niskim budžetom... Umjetnička kvaliteta se ne može kupiti novcem
Film 'Delta Boys' redatelja Ko Bong-soo ostavio je jasnu oznaku u povijesti korejskog nezavisnog filma kao 'mit o uspjehu niskobudžetnog filma' samo s šokantnom činjenicom da je snimljen s budžetom od samo nekoliko milijuna wona. Ovaj rad razbija predrasudu da loši uvjeti proizvodnje umanjuju kvalitetu djela i dokazuje da se granice kapitala mogu prevladati idejama i sirovom energijom. To je imalo odlučujući utjecaj na širenje raznolikosti načina proizvodnje i distribucije u korejskom nezavisnom filmskom sektoru, pružajući snažnu inspiraciju mladim redateljima koji započinju s niskim budžetom. Film hrabro odbacuje pravila komercijalnog filma koja se oslanjaju na glatku rasvjetu i elegantnu montažu. Ono što popunjava tu prazninu su grubi handheld snimci i uporna dugotrajna snimanja. To je možda zbog ograničenja budžeta, ali u konačnici je postalo estetski izbor koji najučinkovitije prenosi jadnu i siromašnu svakodnevicu četiri lika Delta Boys, zrak tog uskog i opresivnog prostora. Gledatelj osjeća kao da sjedi u kutu tog uskog potkrovlja i promatra ih.
Najveća vrlina i oružje ovog djela je nevjerojatna prirodnost glumaca koja briše granice između 'glume' i 'stvarnosti'. Njihove rasprave, koje se protežu u dugim snimcima, teku bez zareza i točaka, a u njima se javljaju neugodne tišine, trenuci zastoja, i preklapanje dijaloga izazivaju snažniji i instinktivniji smijeh od visoko proračunate komedije. Njihovi razgovori su poput borbe u blatu koja se miješa između instinkta preživljavanja i dosade. Dijalog u 'Delta Boys' je jezik običnih ljudi koji se ljuljaju između preživljavanja, dosade i nejasne nade, i neobrađena iskrenost.
Film se ne fokusira na rezultat 'uspjeha'. Dok tipični glazbeni film pruža gledateljima katarzu kroz sjajan nastup nakon pomirenja sukoba među članovima, 'Delta Boys' voli i pozitivno gleda na kaotičnost tog procesa. Pjesma koju pjevaju iz petnih žila 'Joshua Fit the Battle of Jericho' simbolizira snagu, pobjedu i čuda, ali Delta Boys, koji je pjevaju, su beskrajno slabi i beznačajni. Ova velika ironija se podudara s borbom apsurdnog čovjeka koju je francuski književnik Albert Camus opisao u 'Mit o Sizifu'. Poput Sizifa koji neprekidno gura kamen uz brdo, oni ulažu besmisleni entuzijazam prema cilju koji će se sigurno srušiti. No, film pronalazi paradoksalnu uzvišenost i ljepotu nedostatka u toj besmislenosti.
Tako 'Delta Boys' temeljito odbacuje 'melodramatske' kodove koje korejski komercijalni film obavezno zahtijeva, izazivajući umjesto suza smijeh i cinične osmijehe, održavajući emocionalnu distancu od gledatelja, otvarajući nove horizonte komedije koja vodi do istinskog suosjećanja, a ne samo sažaljenja. Gledatelj se više ne nada savršenoj harmoniji njihove pjesme, već osjeća čudnu emociju u njihovim ozbiljnim izrazima i kapljicama znoja dok pjevaju s ushićenjem. To je estetika disonance koju stvara nedostatak, koja je ljepša jer nije savršena.
Osim toga, ovaj film dokazuje veselu energiju koju korejski nezavisni film može imati. U nezavisnom filmskom sektoru, gdje su teške i ozbiljne teme i kritički pogledi na društvo dominirali, 'Delta Boys' postavlja drsko i veselo pitanje: "Što je loše u tome da radimo ono što želimo? Što ako nismo dobri?" U starim trenirkama s iznošenim koljenima, raščupanih kose, dok žvaču neukusne rezance, oni se šale: "Moramo imati barem jedan trofej", "Mi smo najbolji". Ova neosnovana optimizam nije samo bijeg od stvarnosti, već film uvjerljivo pokazuje da je to jedina snaga koja ih drži u surovom stvarnosti. 'Delta Boys' je grubo, ali toplo posveta svim odraslima koji su još uvijek nekompletni, čak i nakon što su prošli mladost.
Ako želite vidjeti realističan K-film
Ne preporučujem ovaj film onima koji očekuju spektakl s velikim budžetom ili dobro osmišljene preokrete. 'Delta Boys' može izgledati kao buka koja zahtijeva strpljenje ili kao besmisleni pijani razgovor za one koji traže spektakularne prizore, sofisticiranu naraciju ili uredan završetak.
Međutim, toplo preporučujem ovaj film generaciji 30-40 godina koja se osjeća kao auto zaustavljeno na zagušenoj cesti, ili onima čiji su životi postali suhi do te mjere da se ne mogu sjetiti kada su posljednji put željeli nešto uzbudljivo. Također, za cinefile koji su umorni od umjetničkog dodira komercijalnih filmova ili melodrama, ovaj film će biti izvrstan protuotrov.
Ako se osjećate duboko u apatiji, ne samo da nemate velike snove, već ni uzbuđenje oko sutrašnjeg ručka, ne oklijevajte i pokucajte na vrata Il-rokovog potkrovlja. Njihova topla čaša soju i neskladna pjesma možda će vam pomoći da povratite 'hrabrost da jednostavno pokušate' i 'strast bez razloga' koju ste dugo zaboravili. Nakon gledanja ovog filma, poželjet ćete izvući svoje staromodne trenirke iz ormara i stati ispred ogledala, možda se malo ponašati kao Delta Boys. Čak i ako ste malo jadni, to je u redu. Što ako niste savršeni? Svi mi živimo da srušimo svoje čvrste stvarnosti, te 'Jericho' zidove, udarajući se u današnji dan.
