
Pod noćnim nebom, u jeftinom pubu gdje se miješaju mirisi krvi i alkohola. U trenutku kada se suočava s gostima, Jeong So-i se sjeti da je on čovjek koji će jednog dana biti nazvan ‘Gwangma’ i obojiti svijet krvlju. U trenutku kada se sjećanja iz prošlosti nagomilaju, vrijeme koje je do sada proživio, kao i vrijeme koje će proći, iskrivljuje se. Naver web roman Yoo Jin-seonga ‘Gwangma Hwaegwi’ počinje upravo na ovoj točki. Što može učiniti ludak koji je preokrenuo svijet kada se vrati u trenutak prije nego što je poludio? I može li se boriti da ne poludi ponovno, ili će ovaj put učiniti svijet ludim? Ovo pitanje prožima cijelo djelo.
U svom prvom životu, Jeong So-i je već bio biće koje se boji cijeli svijet. Neuhvatljiva borbena vještina, nepredvidljiva ludost, i bezbroj bezimeni koji su nestali na vrhu njegovog mača. No, na kraju tog ludog života, ono što je stekao više je nalikovalo praznini nego pobjedi. Koliko je svijet bio potresen, toliko je i on sam bio razbijen. Kada se probudi, ono što drži u ruci nije krvavi mač, već stol s alkoholom i boce. Vratio se u vrijeme kada je radio sitne poslove u malom pubu, prije nego što je ozbiljno zakoračio u svijet borilačkih vještina. Kada je čudovište koje se kretalo samo od sirovih želja i mržnje ponovno dobilo tijelo bliže običnom, djelo započinje s neobičnim gorkim humorom i drugim životom.
Neobična ‘promjena’
No, ‘običan život’ ne traje dugo. Sam prostor pub je već duboko povezan s rubovima borilačkog svijeta. Gosti koji dolaze piti su većinom likovi iz borilačkog svijeta. Učenici poznatih sekta, ubice koje djeluju u sjeni, i majstori čije pripadnosti nisu poznate. Jeong So-i, u tijelu Jeong So-i, obavlja njihove poslove, dok istovremeno čita dah i energiju svojih protivnika s osjetilima stečenim u prvom životu. Scenariji u kojima se može procijeniti kakvu borbenu vještinu posjeduju samo gledajući njihov način govora, hod i način pijenja, ponavljaju se, a čitatelj gleda borilački svijet iz perspektive ‘onoga tko je već jednom poludio’.
Također je zanimljiva perspektiva ovog svijeta. To nije doba kada je sustav sekta i poznatih borilačkih vještina već bio uspostavljen, već razdoblje prije toga, u kaosu. Svaka sila još nije imala ime ili oblik, a granice između mračnih i svijetlih sekta nisu bile tako jasne kao sada. Jeong So-i ponovno pada u ovo prijelazno razdoblje. Držeći u ruci smjer budućnosti koji samo onaj tko je proživio jedan život može znati, prelazi između sila i likova koji se tek počinju razvijati. U tom procesu, čitatelj će vidjeti kako postavlja temelje za ‘standardiziranu povijest’ koja će se kasnije dogoditi.
Glavni sukob počinje unutarnjom borbom Jeong So-ija. U prvom životu, bio je pod utjecajem ludosti i ubio mnoge ljude, a na kraju se i sam srušio. Nakon povratka, živi s tim sjećanjima. Stoga može postati još okrutniji, ili se, s druge strane, pokušati promijeniti. U stvarnosti, još uvijek je oštar i okrutan, ali kada vidi one koji su izvan norme, ne može ih lako ubiti kao prije. U prošlosti bi ih ubio bez razmišljanja, dok ih sada drži blizu i promatra. Iako zna da su to likovi koji bi ga mogli izdati, dublje se uključuje i gradi odnose.
Neprijatelj iz prošlog života u ovom životu ‘bratski’?
Odnosi među likovima su također jedinstveni. Oko Jeong So-ija okupljaju se čudni majstori iz mračne sekte, problematični geniji iz raznih sekta, i povučeni majstori koji su zatvorili svoja srca i gledaju samo u planine i rijeke. Većina njih je u prvom životu bila u lošem odnosu s Jeong So-ijem ili su prošli bez imena. U ovom životu, ponovno se susreće s tim likovima. Međutim, umjesto da odmah izvadi mač, pokušava ih usmjeriti u novom smjeru. ‘Tri katastrofe’ koje će jednog dana ostaviti veliko ime u povijesti također se pojavljuju u ovoj naraciji. Kada se tri katastrofe koje će preokrenuti svijet pojave, priča se ne nastavlja samo kao osobno iskupljenje, već postaje ogroman preokret koji mijenja oblik svijeta. Gdje će se taj preokret završiti, mnogo je uzbudljivije otkriti čitajući do samog kraja.
Kako se djelo približava drugoj polovici, borba Jeong So-ija prelazi u nešto više od jednostavnog sukoba. Suočava se s pitanjima kakve je odluke donio u prošlosti da bi postao Gwangma, i kakva je bila atmosfera i struktura vremena koje je donijelo te odluke. Ne smatra svoju ludost samo ‘ludim karakterom’. Postoji svijest da bi ludost mogla biti rezultat svijeta koji je ljude gurnuo u takvu situaciju. Stoga, u drugom životu, dok ubija neprijatelje, sluša priče onih koji su postali neprijatelji i ponekad ih spašava i privlači k sebi. Problematični likovi okupljaju se i formiraju jednu silu, a taj temelj postaje osnova koja će promijeniti povijest budućih generacija, što je rijetka dugoročna strategija unutar žanra borilačkih vještina.

Izvanredna vještina koja uvjerava likove
Najveća snaga ‘Gwangma Hwaegwi’ nije samo to što donosi okvir povratka. Kombinira mehanizam povratka koji je već nebrojeno puta korišten s karakterom ‘ludaka’ i vodi ga u potpuno drugačiji ton. Dok su većina protagonista povratka hladni stratezi koji bez oklijevanja računaju na učinkovitost i dobit, Jeong So-i je, u najkraćem, suprotnost. On zna više od ikoga drugoga i već je jednom dosegao vrh svijeta, ali se još uvijek lako prepušta emocijama, iznenada se ljuti i ponaša se nepredvidivo. Ipak, čudno je da ta improvizacija postaje ogroman pokretač koji pokreće svijet.
Ova improvizacija, u kombinaciji s jedinstvenim stilom Yoo Jin-seonga, stvara uvjerljivost ‘ludosti’. Jeong So-ijevi monolozi često su raspršeni i neuredni. U jednom trenutku se ljuti, u sljedećem govori o praznini, a zatim razmišlja o jelovniku restorana. Dijalozi i unutarnji monolozi koji gotovo doslovno prenose tok svijesti nastavljaju se, a problem je u tome što se ti raspršeni dijelovi misli s vremenom prirodno vraćaju u jedan narativni tok. U početku su se čudne šale činile kao da su izrečene, ali u drugoj polovici, kada se povežu s likovom prošlošću, dobivaju novo značenje, a čitatelj shvaća da je jezik ‘ludaka’ zapravo izgrađen na preciznom planu.
Svijet također spada među ambicioznije unutar korejskih web romana borilačkih vještina. Ovo djelo ne završava samo na bilježenju događaja iz određenog razdoblja, već se više približava prikazivanju priče o podrijetlu postavki koje će kasnije biti konzumirane kao ‘očigledne pretpostavke’ u drugim djelima. Prije nego što su klišeji poput ‘Guba Ilbang’, ‘mračne sekte’ i ‘rat svjetlosti i tame’ postali čvrsti, prikazuje se proces u kojem se izbori i slučajnosti nekoga preklapaju i fiksiraju kao ‘konstanta’. To je točka u kojoj se likovi Jeong So-ija i njegovi bliski prijatelji osjećaju kao rezultat leptir efekta. Što je čitatelj više upoznat s klišejima borilačkih vještina, to će se više smijati i dublje suosjećati.
Opis bitaka također je malo drugačiji. Dok mnogi web romani borilačkih vještina prikazuju borbenu snagu kroz nizove i brojke poput ‘brzine – unutarnje energije – mačeva’, ‘Gwangma Hwaegwi’ gotovo ne koristi takve numeričke hijerarhije. Tko je jači ne otkriva se kroz godine treninga ili nazive razina, već se prirodno otkriva kroz energiju i psihološke igre u sceni, kao i kontekst borbe. Do trenutka kada Jeong So-i izvadi mač, već se nagomilalo mnogo riječi, izraza i promjena u atmosferi, tako da se kada dođe do stvarne borbe, samo nekoliko redaka opisa može jasno prikazati tko je jači. Zahvaljujući tome, borbe se čitaju bliže emocionalnoj i narativnoj liniji nego tehničkom opisu.
Međutim, to ne znači da djelo uvijek održava savršenu ravnotežu. Budući da je ovo prilično dugačko djelo, kako se približava drugoj polovici, razmjeri se šire, a priče sporednih likova koje su pažljivo izgrađene u prvoj polovici postaju pomalo nejasne. Likovi s vlastitim ranama i željama ostavljaju snažan dojam na početku, ali na kraju velikog finala, čini se da se povlače poput pozadine. Struktura koja se usredotočuje na glavnog junaka i ‘tri katastrofe’ sama po sebi je uvjerljiva, ali ostaje žaljenje što neki likovi, za koje je čitatelj razvio simpatije, ne dobiju dovoljno završetka.
Još jedna prepreka je naviknutost na žanrovske konvencije. Ovo djelo nije posebno prijateljski nastrojeno prema novim čitateljima borilačkih vještina. Počinje s pretpostavkom da dijeli određeni stupanj osjetljivosti i terminologije koja se ponavlja u korejskim web romanima borilačkih vještina, poput ‘Guba Ilbang’, ‘mračne sekte’ i ‘rat svjetlosti i tame’. Stoga, čitateljima koji prvi put susreću borilačke vještine može biti potrebno vrijeme da shvate zašto ovaj svijet funkcionira na ovaj način i zašto ljudi prihvaćaju ove vrijednosti kao očigledne. S druge strane, čitatelji koji su već pročitali nekoliko web romana borilačkih vještina doživjet će snažan užitak samo gledajući kako se simboli koji su korišteni kao ‘pretpostavke’ rađaju jedan po jedan.
Ipak, razlog zašto ‘Gwangma Hwaegwi’ ostaje u sjećanju mnogim čitateljima je, na kraju, ljudska privlačnost likova. Glavni junak, kao i oni koji postaju njegovi suputnici zbog loših odnosa, i likovi koji prolaze, svi imaju svoje priče i želje. Neki se okupljaju oko Gwangme kako bi preživjeli, neki kako bi se oprostili od sebe, a neki samo zato što im se čini zabavno. Proces u kojem se zajedno smiju, bore, izdaju i pomire stvara uvjerljive ljudske likove, čak i bez žanrovskih ukrasa borilačkih vještina. Stoga je prava zabava ove priče u promatranju procesa u kojem se čovjek koji je jednom poludio ponovno nalazi među ljudima, a ne u putovanju ka postajanju ‘najboljeg na svijetu’.
Ova novela snažno pogađa svakoga tko se barem jednom u životu sjeti ‘snova koje je odustao kao da bježi’. Bilo da se radi o učenju, sportu ili svakodnevnom životu, ako imate sjećanje na nešto što niste uspjeli završiti, scene u kojima se Jeong So-i suočava s prošlošću neće vam se činiti stranim. Hoće li, čak i ako se vrati, donijeti iste odluke, ili će možda odabrati malo drugačiji put? Dok prelistavate stranice držeći se tog pitanja, otkrit ćete sebe kako pokušavate malo pomiriti svoju prošlost.
Ako ste osoba koja se lako umara od odnosa i svijeta, možda ćete pronaći neobično utjehu kroz ‘ludasti humor’ ovog djela. Spuštanje pogleda s preozbiljnog pogleda na svijet i promatranje likova koji, unatoč svojim unutarnjim demonima, nekako nastavljaju živjeti, donosi veće oslobađanje nego što se može očekivati. Često ćete se nasmijati, a u sredini krvave borbe osjetit ćete kako vam oči postaju vlažne. Ako ste čitatelj koji želi proći kroz te emocionalne uspon i padove, ‘Gwangma Hwaegwi’ će zasigurno ostati nezaboravno iskustvo čitanja.

