Kada kamera uđe u uličicu, bicikl leži na uskoj stazi, a zimsko sunce obasjava električne deke koje se suše ispred svake kuće. tvN drama 'Odgovori 1988' upravo nas dovodi u tu uličicu, u središte Ssangmun-donga. Kao da prolazimo kroz platformu 9 i 3/4 iz 'Harryja Pottera', krećemo na putovanje kroz vrijeme od 2015. do 1988. godine. Međutim, nije to magija, već sjećanja i empatija koja nas nosi.
Pravi junak ove drame nije određena osoba, već vrijeme 1988. i sama zajednica u uličici. Oko kuće Deok-seon, koja se nalazi u sredini, povezanih je pet obitelji: Seong-kyun, Sun-woo, Jeong-hwan, i Dong-ryong. Ova uličica je poput Central Perka iz 'Prijatelja', mjesto gdje svaka priča počinje i završava. Pet prijatelja prolazi kroz nju poput vjetra. Deok-seon (Hyerin), Taek (Park Bo-gum), Jeong-hwan (Ryu Jun-yeol), Sun-woo (Go Kyung-pyo), i Dong-ryong (Lee Dong-hwi) su pet mladih ljudi, mješavina srednjoškolaca i majstora igre baduk, koji zajedno čine mozaik običnog mladenačkog lica tog doba.
Ako pogledate samo površinsku priču epizoda, čini se da je to svakodnevna drama. Neuspjeh na ispitima, razmjena ručaka, život za radijske priče, i pečenje slatkog krumpira na zimskoj vatri čine njihov dan. Čini se da je svakodnevica, poput 'Simpsonovih' ili 'Moderne obitelji', sve što priča nudi.
Međutim, 'Odgovori 1988' preklapa tu svakodnevicu s ogromnim državnim događajem, Olimpijadom 1988. i zrakom grada koji se priprema za Olimpijadu u Seulu. Kada olimpijska baklja prolazi kroz grad, djeca izlaze iz uličice da gledaju, a svaka kuća postavlja boje TV-a, osjećajući brzinu promjena u svijetu. Ako je 'Forrest Gump' umetnuo glavnog junaka u važne trenutke američke moderne povijesti, 'Odgovori 1988' rekonstruira turbulentno razdoblje korejske moderne povijesti kroz oči ljudi iz uličice.
Istovremeno, unutar kuća, i dalje se gomilaju ekonomske teškoće roditeljske generacije, nesuglasice među braćom i sestrama, i pritisak natjecanja za prijemne ispite. Godina 1988. iz udžbenika i 1988. koju su proživjeli u uličici koegzistiraju s različitim temperaturama.
Pet prijatelja, pet mladosti
Deok-seon je drugo dijete u obitelji i uvijek je tretirana kao 'sendvič'. Kao što je Ron Weasley iz 'Harryja Pottera' rekao: "Ja sam nevidljivi čovjek među petoricom braće", tako i Deok-seon gubi svoju prisutnost između starije sestre Bore i mlađe sestre No-eul. Međutim, među prijateljima je stvarač atmosfere, a u uličici živi kao 'vođa uličice' koja viče s drugog kata i budi cijelo susjedstvo.
Jeong-hwan je šutljiv i ciničan, ali se brine o obitelji i prijateljima, djelujući tiho kada nitko ne gleda. Možda je poput Sama iz 'Gospodara prstenova'. Iako se na površini žali, uvijek je tu u ključnim trenucima. Sun-woo je odgovoran najstariji sin i najpouzdanija podrška majci, dok je Dong-ryong entuzijast za ples i modu. Nije pretjerano reći da je on modni stručnjak iz 1988. godine u Ssangmun-dongu, verzija 'Queer Eye'.
Među njima, genijalni igrač baduka Taek je nespretan u stvarima svijeta, ali se jasno prikazuje kada je pred baduk stolom. Ako je Sheldon Cooper iz 'Teorije velikog praska' genij u fizici, Taek je genij u baduku. Nedostaje mu socijalna vještina, ali ima svoju čistoću i iskrenost. Kada se njih pet okuplja u jednoj sobi, kuhaju instant rezance, provode noć u Taekovom baduk internatu, i kada se osjeća napetost zbog nečije tajne ljubavi, drama istovremeno dodiruje uzbuđenje mladosti i toplinu obiteljske drame.
Priče odraslih u uličici također su važan dio ove drame. Otac Deok-seon, otac Dong-ryonga i otac Jeong-hwana, kao i majka Sun-woo, susjedi slobodno ulaze i izlaze iz tuđih kuća poput Monicine kuće iz 'Prijatelja', dijeleći jela, posuđujući novac, a ponekad se svađajući zbog problema s djecom, ali se brzo pomire uz čašu alkohola.
Svaka obitelj nosi svoje rane. Otac koji prolazi kroz prijetnju otkaza, majka koja je rano izgubila muža i sama odgaja sina, roditelji koji se uvijek osjećaju krivima zbog obiteljskih financija. Međutim, te rane u drami ne konzumiraju se previše dramatično poput teških melodrama poput 'Ovoliko blizu'. One se prirodno otkrivaju kroz šale za stolom, vrećicu voća kupljenu na tržnici, i prizore zajedničkog čišćenja snijega na dan kada pada snijeg.
Iako se gledateljima može činiti da se odvija bez velikih događaja, male promjene emocija likova i složenost njihovih odnosa polako se nakupljaju iz epizode u epizodu. Kao trilogija 'Before Sunrise', drama više govori o razgovorima, pogledima i tišini nego o dramatičnim događajima.
Drama često prati perspektivu jednog lika, prisjećajući se prošlosti ili prikazujući nestale pejzaže iz sadašnjosti s nostalgijom. Prizori pisanja pisama rukom, ljudi koji čekaju ispred telefonske govornice, i prizor kada se cijela obitelj okuplja oko kućnog telefona držeći slušalicu prirodno se pojavljuju. Kao što zapadnjačka serija 'We Are Who' evocira uspomene govoreći "Tako je nekad bilo".
Međutim, ova prikazivanja prošlosti ne ostaju samo na osjećaju "bilo je to dobro", već također prikazuju nelagodu i nesigurnost tog vremena. Ispitna pakao, patrijarhalna kultura, dvostruki standardi prema ženama, i sjene ekonomske polarizacije raspoređeni su po epizodama. Kao što je 'Mad Men' iskreno prikazao sjaj 1960-ih u Americi zajedno s rasizmom i spolnom diskriminacijom, 'Odgovori 1988' također ne uljepšava prošlost bezuvjetno.
Zato svakodnevica djece iz uličice i njihovih roditelja ponekad dolazi do izražaja s oštrim bolom. Nitko od njih nije imao savršen život, ali osjećaj da su se međusobno podržavali kroz svoje nedostatke prožima cijelu priču. Poruka "Nismo bili savršeni, ali bili smo zajedno" tiho se prenosi.
Kako priča napreduje, 'Odgovori 1988' se širi iz jednostavne priče o odrastanju u dramu o vremenu i sjećanju. Od prvog dijela, povremeno se pojavljuje trenutak nekoga tko je postao odrasla osoba, a gledatelji se počinju pitati s kim se sada Park Deok-seon oženio, kako su se ljudi iz Ssangmun-donga razdvojili. Kao misterija iz 'How I Met Your Mother' "Tko je mama?", narativ "Tko je muž?" privlači gledatelje.
Međutim, prava snaga ove drame leži u tome koliko su suptilno prikazali samo vrijeme koje je prošlo, a ne misteriju "Tko je muž?". Kroz mnoge obroke, mnoge svađe i pomirenja, i mnoge noći u uličici, proces u kojem likovi polako odrastaju bogato se razvija.
Neću otkriti završetak u ovom tekstu. Samo ću reći da debljina vremena koju su gledatelji izgradili zajedno s ljudima iz uličice do posljednje scene čini da svaka odluka postane prirodno razumljiva u njihovim srcima. Kao što je preokret u 'Šestom čulu' šokantan zbog prethodno postavljenih tragova, tako i završetak 'Odgovori 1988' dobiva uvjerljivost zahvaljujući gustoći odnosa koji su izgrađeni tijekom 20 epizoda.
Moderna rekonstrukcija nostalgije... ritam smijeha i suza
S aspekta umjetničke vrijednosti, 'Odgovori 1988' je reprezentativan primjer kako korejske drame mogu modernizirati 'nostalgiju'. Najveći razlog zašto je ova drama voljena je taj što ne uljepšava prošlost, već istovremeno obuhvaća temperaturu i miris tog vremena, nelagodu i toplinu.
Godina 1988. bila je prekretnica u kojoj je korejsko društvo doživjelo brze promjene, a drama komprimira tu konfuziju i uzbuđenje tog prijelaznog razdoblja unutar malog svijeta uličice. Kamera često zadržava pažnju više na pejzažima u uličici, starom namještaju u kući, detektorima ugljičnog monoksida, i predmetima poput školskih uniformi i trenirki nego na licima likova. Ova akumulacija predmeta oblikuje teksturu vremena. Kao što kamera u 'Amélie' s ljubavlju gleda male predmete, tako i 'Odgovori 1988' nosi težinu vremena u svakom detalju.
Režija i montaža su suptilno uhvatili ritam emocija. Smijeh i suze ne dolaze dramatično poput 'Zvijezda s neba', već se prožimaju kroz obične razgovore i zvukove svakodnevnog života. Iako se čini da se danas prijatelji smiju i razgovaraju, posljednja rečenica naracije iznenada izaziva emocije. Kao što uvodni montaž u 'Up' obuhvaća cijeli život u četiri minute, posljednji monolog 'Odgovori 1988' sažima cijelu epizodu u jednu rečenicu.
Ovaj ritam podržava upravo OST. Pjesme koje su aranžirane iz popularnih pjesama tog doba prirodno se stapaju sa scenama, potičući sjećanja gledatelja. Za generaciju koja je doživjela 80-e i 90-e, evociraju se osobne uspomene, dok za mlađe generacije 'mladost njihovih roditelja' dolazi kao nešto nepoznato, ali drago. Kao što OST iz 'Guardians of the Galaxy' obuhvaća generacije pop glazbe iz 70-ih i 80-ih, tako i glazba iz 'Odgovori 1988' povezuje emocije kroz vrijeme.
Priče svakog lika su također slojevite. Priče pet prijatelja Deok-seon, Taek, Jeong-hwan, Sun-woo, i Dong-ryong se razvijaju između romantike i prijateljstva, dok se priče pojedinih roditelja također značajno obrađuju. Osobito priče majke Sun-woo i susjeda iz uličice imaju veliki značaj jer daju pravu naraciju roditeljskoj generaciji koja se često konzumira kao sporedna u korejskim dramama.
U ovoj drami odrasli nisu samo likovi koji ometaju ili podržavaju ljubav svoje djece poput mentora iz 'Kingsmana', već su prikazani kao glavni junaci vlastitih života. Zbog toga se međugeneracijski sukobi čine realnijima, a zajedničke emocije između različitih generacija prirodno dolaze do izražaja. Kao što 'Gilmore Girls' prikazuje odnos između majke i kćeri kao ravnopravan, tako i 'Odgovori 1988' poštuje roditelje i djecu kao neovisne pojedince koji žive svoje živote.
Naravno, 'Odgovori 1988' nije savršen. Čvrsta povezanost zajednice u uličici može se činiti kao slika koja se teško može pronaći u stvarnosti, pa se nekim gledateljima može činiti kao pretjerano idealizirana. Kao što su London iz 'Notting Hilla' ili Pariz iz 'Midnight in Paris' mnogo ljepše adaptacije od stvarnosti.
Također, zbog dužine trajanja i detaljnog prikazivanja svakodnevnog života, neki gledatelji mogu osjetiti spor ritam. Gledateljima koji očekuju šokantne preokrete svake epizode poput '24' ili 'Breaking Bad', može biti frustrirajuće. Narativ o pronalaženju muža postaje pomalo pretjeran u drugoj polovici, a neki likovi su žrtvovani u tom procesu.
Ipak, činjenica da je ova drama ostala popularna za dugotrajne reprize i ponovna gledanja je zbog toga što je uspješno prikazala 'detalje odnosa' koji nadmašuju nedostatke. Gledatelji ne gledaju potpuno novu priču, već osjećaju kao da ponovo susreću emocije koje su već negdje poznavali. Kao što netko može reći nakon gledanja 'Spirited Away': "Susreo sam svoje djetinjstvo", tako i nakon gledanja 'Odgovori 1988' možemo reći: "Susreo sam svoju uličicu".
Pita se: "Što je važnije od uspjeha?"
Još jedna istaknuta točka je način na koji ova drama obrađuje obitelj i mladost. Dok mnoge drame postavljaju 'uspjeh' i 'ljubav' kao konačne ciljeve narativa, 'Odgovori 1988' naglašava važnost zajedničkog obroka, dijeljenja iste deke zimi, i prisutnosti nekoga pored vas kada ne uspijete na ispitu.
Drugim riječima, poruka je da život likova ne mora postati izvanredan da bi bio važan. Ovo dolazi kao velika utjeha gledateljima koji žive u 2010-ima, gdje se suočavaju s oštrom konkurencijom i akumulacijom specijalizacija. Umjesto grandioznog uspjeha, ključna vrlina ove drame je cijenjenje običnog života. Dok 'Little Miss Sunshine' kaže: "Nije važno biti prvi", 'Odgovori 1988' kaže: "Nije važno biti poseban".
Gledajući ljude iz uličice Ssangmun-dong, prirodno se pitam jesam li i ja nekada bio dio slične zajednice, ili ću u budućnosti moći stvoriti takve odnose. Ova drama ne zaključuje da je "tada bilo bolje", ali vrlo precizno obnavlja toplinu vremena kada su se trudili otići do tuđih vrata i pritisnuti zvono. Kao što 'My Neighbor Totoro' obnavlja zajednicu japanskog sela iz 1950-ih.
Također, ovo je dobra drama za one koji često razmišljaju o odnosima između roditelja i djece. Iz perspektive roditelja, greške i nesposobnosti odraslih u uličici mogu se činiti jednako neugodno kao Michael Scott iz 'The Office', dok se iz perspektive djece pojavljuju prizori koji su toliko poznati da se pitaju: "Zar to nije naša priča?".
U tom procesu dolazi do osjećaja: "Kako bi bilo da smo bili malo manje oštri jedni prema drugima?" i "Ipak, činilo se da smo se trudili". Stoga, ova drama je dobra za gledanje samostalno, ali kada se gleda s obitelji, donosi potpuno drugačiji osjećaj. Kao što gledanje 'Coco' s obitelji pojačava emocije, tako i 'Odgovori 1988' pruža veći odjek kada se gleda zajedno kroz generacije.
Na kraju, želio bih preporučiti 'Odgovori 1988' onima koji osjećaju da im život prebrzo prolazi i žele malo usporiti. Umjesto spektakularnih događaja, polako, ali čvrsto pokazuje kako se male razgovore i sitne navike nakupljaju u pejzaž života.
Dok gledam ovu dramu, u jednom trenutku, uličica Ssangmun-dong na ekranu preklapa se s jednim kutkom mog sjećanja. I misao da će jednog dana naš svatko 1988., svaka uličica ponovno 'odgovoriti' u nečijem srcu tiho se uvlači.
Za one koji žele osjetiti takve emocije, ova drama je dugačka pismo koja vrijedi posvetiti vrijeme. Kao posljednja scena iz 'Before Sunset', kada se kaže: "Propustit ćeš taj avion", rado bismo ostali u ovoj uličici, spremni propustiti let. Uličica Ssangmun-dong je takvo mjesto. Kada jednom uđete, ne želite lako izaći, toplo, bučno i neugodno, ali nostalgično mjesto.
