[Magazine Kave=Park Sunam, novinar] 3. travnja 2026. teške su se posljedice ponovno razlile Netflixovim ekranima diljem svijeta. Nema raskošne nadmoći ni vrhunskog oružja. Ostaju samo zavijene šake dvojice mladih ljudi natopljene mirisom znoja. No gledatelji diljem svijeta ponovno su oduševljeni tom analognom tučnjavom. Netflixova originalna serija 'Bloodhounds' sezona 2 odmah je sletjela na vrh: već prvog dana od objave zauzela je 2. mjesto na FlixPatrol ljestvici u kategoriji globalnih TV emisija, a nakon tri dana probila je brojku od 5 milijuna pregleda te se smjestila među top 10 u 67 zemalja. Čak je i Rotten Tomatoes Audience Score zabilježio visokih 81%, signalizirajući uspješan povratak i na komercijalnoj i na kritičkoj razini.

No objašnjenje eksplozivne snage ove serije ne stane u jednu jedinu rečenicu: „akcija je razorno zadovoljavajuća”. 'Bloodhounds' je, sam po sebi, golem paradoks i djelo koje nosi epitet. U kamerinom okviru serija razotkriva nasilnost kapitalizma koja se rađa usred katastrofe pandemije COVID-19, a u drugoj sezoni vodi krvavi obračun s digitalnim kriminalom simboliziranim dark webom i bitcoinom. Ali stvarnost izvan kamere bila je još okrutnija. Odlazak glavnog glumca tijekom snimanja prve sezone, opsežne izmjene scenarija i, naposljetku, tragična smrt jedne mlade glumice ostavili su neizbrisivu sjenu na cijelom projektu.

Ovaj specijalni članak ide dalje od uobičajene recenzije kojom su se do sada bavili drugi mediji te dubinski secira 'Bloodhounds' iz sociološke, psihološke i perspektive globalne pop kulture. Zašto su globalni obožavatelji očarani premlaćivanjem šakama u korejskom stilu i „marine bromansom”, umjesto zapadnjačkim akcijama s vatrenim oružjem? Što je, zapravo, filozofski sukob ideje redatelja o „analogiji protiv digitalnog”? I kakav je odjek imao na narativno tkivo sam smisao sociopatskog zlikovca kojeg je stvorio Jung Ji-hoon (Bi), kao i tragedija surove stvarnosti?

1. U doba epidemija: svakodnevica na rubu ponora — okovi analognog duga (ostavština prve sezone)

Da bismo razumjeli golem uspjeh druge sezone, prvo se moramo vratiti u tlo prve sezone, gdje je zasijano sjeme ove brutalne drame. Svijet 'Bloodhounds' ukorijenjen je u vrlo konkretnoj i realnoj prostorno-vremenskoj dimenziji. To je 2020. godina, Seul u Južnoj Koreji — grad u kojem pandemija COVID-19 steže obruč oko cijelog svijeta.

Suze malih poduzetnika i osmijeh lihvara

Redatelj Kim Ju-hwan (Jason Kim), koji je režirao filmove 'Midnight Runners' i 'The Divine Fury', adaptirao je istoimeni Naverov webtoon u dramsku verziju te je pandemiju kao vremensku katastrofu smjestio u samo središte radnje. U medijskom intervjuu Kim Ju-hwan rekao je: „Kao kreator koji živi u istom vremenu htio sam prikazati bol pandemije. Svi su osjetili posljedice zaraze, a netko je morao proći kroz duboku patnju. Želio sam tu bol i proces prevladavanja povezati s gledateljima diljem svijeta.”

U seriji perspektivu dobiva perspektivni boksački talent Kim Geon-woo (Woo Do-hwan). On je predan mladić. No zbog pandemije natjecanja se otkazuju, pa mu snovi ostaju „na čekanju”, a mali kafić koji vodi njegova majka Yoon So-yeon (Yoon Yeo-seon) dolazi do ruba bankrota zbog mjera ograničenja rada. U tom vremenu katastrofe oni koji se najšire smiju su nemilosrdni lihvari poput Kim Myung-gila (Park Sung-woong), čelnika „Smile Capitala” koji očaj slabijih koristi kao gorivo.

Mali poduzetnici koji ne mogu prijeći prag banke pokušavaju uhvatiti „i zadnju slamku” i traže lihvare, no njegovi ljudi pretvaraju ih u robove pomoću prijevarnih ugovora ispisanih sitnim slovima — toliko nečitljivima da se jedva mogu razabrati. Kad majka završi sjedeći na gomili dugova, Geon-woo se nađe u sudbini da završi na surovom asfaltu, izvan ringa, suočavajući se s oštricama lihvara.

Zločini ovog doba krajnje su „analogni”. U središtu su krivotvoreni papirnati ugovori, crni svežnjevi novca i huligani iz uskih ulica s palicama i oružjem. Kontrast „šaka protiv hladnog oružja” i „pošten pojedinac protiv pokvarene velike kapitalističke sile” prirodno je postavio dramsku borbenu shemu koja je probudila instinktivni katarzični osjećaj kod gledatelja diljem svijeta koji se bore s ekonomskom nejednakošću neovisno o granicama.

2. Evolucija kapitala: digitalni Koloseum — spajanje krvi i bitcoina (svijet druge sezone)

U prvoj sezoni, Geon-woo i U-jin (Lee Sang-yi) srušili su Smile Capital i prekinuli lance analognog duga. No tri godine poslije, 2026., oblik kriminala evoluirao je brže od rasta glavnih likova — lukavo i bez milosti.

Pojava dark weba i Iron Knuckle Fighting Championshipa (IKFC)

U drugoj sezoni redatelj Kim Ju-hwan proširio je borilište na „globalnu ligu borbi” iz podzemlja kako bi maksimalno naglasio temu „sukoba novca i čovječnosti”. Taj svijet kojim vlada novi glavni zlikovac Im Baek-jeong (Jung Ji-hoon) nije samo leglo fizičkih nasilnika. Im Baek-jeong vodi Iron Knuckle Fighting Championship (IKFC), „najnoviji” događaj na dark webu (Dark Web) u kojem stotine milijuna anonimnih korisnika diljem svijeta gledaju uživo.

Od tog trenutka paradigma zločina potpuno se prebacuje s analognog na digitalno. Gledatelji iza monitora skrivaju se od izravnog pogleda i u krvavim death-mečevima ulažu goleme ilegalne oklade — u bitcoinima (Bitcoin). Pretrpana krvoprolićem borba na ringu nije ništa drugo nego digitalni sadržaj čija je svrha privući promet i izvući kriptovalutu.

Redatelj Kim Ju-hwan objasnio je: „Ako je prva sezona bila priča o boksačima koji se bore protiv lihvara u pandemijskom okruženju, druga sezona još dublje roni u sukob između novca i čovječnosti. Globalni boks bio je savršeno sredstvo za istraživanje te teme.” Slava Geon-wooa, koji raste do statusa prvaka i stječe popularnost kod publike, Im Baek-jeongu postaje privlačan „proizvod”. Im Baek-jeong nudi astronomski iznos kako bi privukao Geon-wooa na ring dark weba, no kad ga Geon-woo odbije, pojačava pritisak strahovitim ucjenama i otmicama.

U tom digitalnom Koloseumu ljudsko dostojanstvo potpuno se pretvara u podatke i kriptovalutu. Ludočuda gomile bez lica koja, skrivena iza ekrana, uživaju u klađenju, te nagla ludost Im Baek-jeonga, koji se pretvorio u utjelovljenje novca, protkani su nečovječnošću golemog digitalnog kapitalizma.

3. Jednom marine, zauvijek marine: K-bromansa i semiotika „kućnih ručkova” koje je zapad volio

Najveća razlika koju 'Bloodhounds' ima u odnosu na osvetničke drame poput Johna Wicka ili macho akcijske ostvaraje Hollywooda krije se u dubokoj, čvrstoj „bromansi” dvojice glavnih likova — Geon-wooa i U-jina. TIME je opisao privlačnost ove serije riječima: „Ponekad smiješno i uvijek toplo — bratstvo (camaraderie) utisnuto je u brutalnu kriminalnu dramu.”

K-marine duh: ikona predanosti i vezanosti

Ta bromansa nije samo među prijateljima koji se „poklope u stilu”. Ona je utkana u poseban kulturni simbol. Ovdje, oba lika potječu iz Južnokorejske marine Corps (Korean Marine Corps). Dvojica koja su se u finalu turnira boksača međusobno sukobila i nemilosrdno tukla, nakon završetka meča — u trenutku kada u obroku provjere tko im je marine „rod” — odjednom postaju vječne braće.

Ako zapadnjačka vojna kultura često naglašava individualizam i profesionalizam usmjeren na stroge rezultate, K-marine duh prikazan u seriji oslikan je apsolutnom solidarnošću „mi smo jedna krvna veza” i altruističnim žrtvovanjem. Globalni obožavatelji na Redditu bili su duboko očarani tom jedinstvenom kulturom „stariji–mlađi” i slijepom odanošću koja ne ostavlja drugog ni pred samim pragom smrti. Jedan je kritičar rekao da je njihova povezanost „kombinacija Ryu i Kena koja prelazi granice vremena”, pohvalivši je bez zadrške.

U drugoj sezoni ta bromansa još se dublje ukorjenjuje kao središnja os narativa. Ozlijeđeni U-jin, čiji je život profesionalnog boksača završio u prvoj sezoni, u sezoni 2 preuzima ulogu trenera i povlači se iza Geon-wooa — odlučivši ga uzgojiti do statusa prvaka. Nema ljubomore na brata koji dobiva reflektore; njegova posvećena pomoć uspjehu budi emocije. Lee Sang-yi, koji glumi U-jina, objasnio je: „Moći ćete vidjeti U-jina koji je puno zreliji i pouzdaniji nego u prvoj sezoni. Borit će se svim snagama da zaštiti Geon-wooa.” Woo Do-hwan dodao je: „S našim osjećajima jedni prema drugima, šalimo se da smo dosegli razinu ‘bromance melodrame’. Imamo bol jer smo izgubili nešto dragocjeno — pa se na kraju trudimo da nitko nikad ne bude povrijeđen i da se međusobno štitimo.”

Sidro okrutnog svijeta: „kućni ručak majke”

U toj krvavoj, razlivenoj zoni nasilja snažan simbol koji drži ljudskost dvojice mladih zakovanom jest upravo „kućni ručak” koji Geon-wooaova majka Yoon So-yeon (Yoon Yeo-seon) sprema. Kad bi svijet bio dovoljno pravedan da ih ne ostavi na milost i nemilost, ta bi dva mladića živjela mirno — boksali bi vreću danju, a navečer dijelili toplu juhu i rižu s majkom.

Osveta i borba za njih nisu velika realizacija pravde. To je očajna obrana — skromna svakodnevica, odnosno borba da se sačuva „majčin stol”. U drugoj sezoni, kad Im Baek-jeong pokušava oteti majku Yoon So-yeon kako bi zaprijetio Geon-woou, Geon-wooov pogled naglo se mijenja baš zato što je narušen njihov dom/utočište. Posrednik tog krajnje analognog, praiskonskog oblika ljubavi — topao obrok jedne majke — stoji u savršenom kontrastu sa svijetom zločina ispunjenim novcem i pohlepom, uvjeravajući gledatelje snažno, gotovo do kraja, da je nasilje „opravdano”.

4. Dolazak ludog psa: psihologija sociopata koju je stvorio Jung Ji-hoon

Presudan razlog zašto je druga sezona mogla zadržati napetost veću od prethodnika jest pojava novog antagonista s nadmoćnom težinom. Jung Ji-hoon (Bi), pjevač i glumac koji je nakon 28 godina prvi put u karijeri debitirao kao zlikovac, ostvario je golem uspjeh — razbivši ustaljene klišeje likom „Im Baek-jeonga”.  

Rađanje apsolutnog zla bez narativa

Uobičajeno je da zlikovac u dramama ili filmovima ima „backstory” — objašnjenje zašto je propao ili postupno otkrivanje ludila kako priča odmiče. No redatelj Kim Ju-hwan dao je Jung Ji-hoonu upute posve suprotne.

„Niste htjeli da postanem klišej-negativac. Tražili ste da od samog trenutka kad se pojavim ostanem u stanju ekstremnog bijesa, bez one toboganske promjene tona gdje prvo glumim da sam dobar pa onda odjednom postanem zao. Im Baek-jeong je poput ludog psa (rabid dog) koji, gladan deset dana, slini prema plijenu — novcu. Želio sam da publika, kad god se on pojavi, osjeti strah — ‘Hoće li opet nekoga ubiti?’”  

Kako bi savršeno utjelovio tog sociopata ispunjenog narcizmom i poremećajem kontrole bijesa, Jung Ji-hoon doveo je svoje tijelo i um do samih granica. Za ulogu boksačkog genija s golemom građom i nadmoćnom brzinom trenirao je dizanje utega i boks po šest sati dnevno. „Boks je sport koji koristi core i kukove. Čim je stance ijednom malo nezgrapan, gledatelji koji znaju boks odmah se nasmiju i kažu ‘što je to?’ To je bila godina koju sam doslovno izlio u ovaj posao jer sam paralelno radio i glumu i boks”, rekao je.  

Ubija svakodnevicu, a potom i prijekor njegove supruge Kim Tae-hee

Njegova uronjenost u glumu nije se mogla lako povući ni nakon što bi se kamera ugasila. Priznao je na pressu i u intervjuima da mu je trebalo dosta vremena da se „odvoji” od lika. „Kad ne glumim, osjetio sam kako se u meni diže bijes. Čak sam čuo i prijekor supruge (glumice Kim Tae-hee). Ne zato što mi se promijenio glas u grubiji, nego zato što me u svakodnevici tu i tamo uhvati onaj pogled pun smrtonosne žestine, pa dobiješ opomenu tipa ‘zašto ti je pogled uopće takav?’”, nasmijano je ispričao iza-kamere detalje koji su ga potpuno asimilirali u lik.  

Iako je bio sinonim za vrhunsku kontrolu tjelesne forme, u ovom je projektu pokazao i umor od ekstremnog samoupravljanja. „Nije lako cijeli život samo trenirati. I ja bih sada htio stati. Ako bude dobrog rada u budućnosti, radit ću akcije, ali uloga u kojoj se samo „opsjeda” tijelo dosegla je granice. Sljedeći put radije bih probao ulogu ubojice u traperu/majici poput one iz američkog filma — 100 kg, s trbuhom koji viri van.” Ipak, unatoč svemu, „vladavina” iz koje u seriji pušta miris krvi djelovala je kao ključni motor koji gura Geon-wooa i U-jina u bezdan očaja i razbija napetost cijele serije.  

5. Realizam koji lomi kožu: estetika akcijskih scena bez kompromisa

Još jedan istinski protagonist 'Bloodhoundsa' jest — sama akcija. U Hollywoodu, gdje su pištolji uobičajeni, zašto se korejska akcija golim šakama toliko ističe? Zato što korijeni nisu u fantazijskom, nadnaravnom martial-arts stilu kao u wuxia romanima, nego u potpuno realnim uličnim tučnjavama (street fighting) koje neizbježno uključuju znoj i bol.  

Redatelj borilačkih scena Heo Myung-haeng i umjetnost ritma

Heo Myung-haeng, redatelj borilačkih scena, koji je filmom 'Badland Hunters' osvojio prvo mjesto među globalnim neenglofonskim filmovima te je stao iza megaprodukcije filma 'The Roundup: Punishment' koji je privukao deset milijuna gledatelja, osoba je na vrhu korejske akcijske režije. On je osmislio smrtonosne koreografije akcije koje provlače i prvu i drugu sezonu.  

Njegova redateljska filozofija proizlazi iz fleksibilnosti. „Ne volim da se na setu ponašam kao diktator. Ako postoji karizma, onda glumcima treba dati prostora da udahnu. Moj tim voli raditi na takav način, i u opresivnim okruženjima ne može nastati dobar film.” Upravo zbog otvorene atmosfere na setu, Woo Do-hwan, Lee Sang-yi i Jung Ji-hoon počeli su se „instinktivno” slagati kao da stoje na stvarnom ringovnom borilištu — i podizati živost akcije na višu razinu.  

Redatelj Kim Ju-hwan također je naglasio da je za stvaranje akcije u brzom tempu presudan udarni osjećaj (powerful hits), te je izrazio samopouzdanje: „Akcijske scene u ovoj seriji pet puta su intenzivnije nego u prethodnom djelu 'Midnight Runners'.”  

Suštinska boksačka priprema i fino odmjerena granica filmskog pretjerivanja

Boksački fanovi iz inozemnih Reddit zajednica hvalili su akcijske sekvence 'Bloodhounds' i uspoređivali ih sa zapadnjačkim poznatim boksačkim filmovima. Jedan je korisnik spomenuo hollywoodsku seriju 〈Creed〉 i rekao: „U stvarnim boksačkim mečevima džeB (jab) je neophodan, ali u filmovima se razmjenjuju samo fancy udarci — hook. Prava tučnjava je prebrza i premalo promišljena da bi se prirodno prenijela na film”, istaknuvši ograničenja filmskog pretjerivanja.  

S druge strane, 'Bloodhounds' je razriješio tu dvojbu scenarijem postavljenim kao „ulice i borilačka šarada”. U uskim hodnicima, napuštenim zgradama i na cesti nema pravila — ne na ringu. Junaci ne mogu izbjegavati napade kao heroji. Sudaraju se s nožarima i huliganima, bezbroj puta ih pogode po licu, krvare i šepaju nakon ozljede noge. Ta tvrdoglavost u režiji — koja glavne likove ne prikazuje kao nadljude (superhuman) i ne kaže da im je svaki udarac „bezbolan”, nego prikazuje ljude koji se jednako bolno trgnu — postala je gorivo koje tjera gledatelje da ne odvoje pogled i da se ugrade u svaku pojedinu akcijsku scenu.  

Kako bi to postigli, Woo Do-hwan sam je kuhao četiri obroka dnevno, a prije i poslije snimanja do dodatnih 10 kg došao je kroz intenzivan trening. Lee Sang-yi, u ulozi ljevorukog boksača (southpaw), izdržao je oštru dijetu — samo smeđu rižu, pileća prsa, sriracha umak i gazirana pića bez šećera — te je rekao: „Nikad u svom životu nisam toliko ozbiljno trenirao u teretani. Osjećao sam se kao pravi sportaš.” Njihov znoj koji se prenosi preko ekrana nije ni trunku lagao.  

6. Tragedija iz stvarnosti raskida scenarij: incident Kim Sae-ron i skrivene pukotine srušenog narativa

Iza savršene pozadine narativa koji gledatelji obožavaju stoji najtamnija tragedija iz realnosti — ona koja stvara očaj među kreatorima i na kraju odnosi i život jedne izvođačice. Valovi oko Kim Sae-ron (kao Cha Hyun-joo), glavne glumice prve sezone, najdublje su i najneizostavljivije poglavlje koje se ne može preskočiti.

Noćna mora potpunih izmjena scenarija

U svibnju 2022., dok je snimanje prve sezone juričilo prema završnici, Kim Sae-ron — glumica u glavnoj ulozi — prouzročila je veliki incident u Gangnamu u Seulu. Bila je u stanju pijane vožnje te je automobilom udarila u transformator, prekinuvši struju cijelom području trgovačkih lokacija. U seriji je Cha Hyun-joo bila ključna figura — trebala je zajedno s Geon-wooom i U-jinom činiti trio i voditi narativ prema završnici.  

Redatelj Kim Ju-hwan našao se u dubokoj dilemi. Budući da je set već bio srušen, nije bilo moguće u potpunosti ukloniti njezin dio i od početka ponovno snimiti zbog proračuna i fizičkog vremena. Na kraju se produkcija poslužila drastičnim mjerama: morala je maksimalno urediti i izrezati prvih šest epizoda u kojima se pojavljuje, a preostala dva poglavlja — 7. i 8. epizodu — trebalo je napisati potpuno iznova u samo mjesec dana.  

„Krenuli smo s velikim snom da ćemo napraviti K-akcijsku dramu koja predstavlja Koreju. No nakon incidenta morali smo ponovno napraviti 7. i 8. epizodu kao da su to potpuno novi filmovi s drugačijom strukturom narativa. Proces ispravljanja scenarija, usklađivanja glumaca usput i nastavka snimanja bio je užasno bolan (agonizing) i za mene i za glumce i za sve članove ekipe.”  

Ta jadna, improvizirana krpljenja ostavila su jasne ožiljke na djelu. Gledatelji iz inozemstva oštro su uočili kolaps vjerodostojnosti u drugoj polovici serije. MyDramaList i Reddit korisnici kritizirali su: „Glavni lik (Hyun-joo), koji gori od osvete, spominje plan umirovljenja i iznenada odlazi u inozemstvo prije nego što uopće očisti svoju jedinicu. Takav postav potpuno je u suprotnosti s bitnošću lika i nema smisla.” Također, zabilježen je i problem u kojem su se sporedni likovi iz Iil groupa — od kasnije polovice prve sezone pa sve do druge — nekako „čarobno” promijenili u karakteru, pa su opisani kao slijepi moralisti. I to je označeno kao fatalna nuspojava naglih izmjena scenarija.  

Lov na vještice koji je završio smrću: „kulturno pogubljenje”

Nakon incidenta, razvoj događaja izvan drame bio je još okrutniji. Pod pritiskom javne osude i medijske „baražne” paljbe njezino kajanje/tišina nije moglo ni malo biti mirno. Njezine privatne stvari — svaka od njih — secirane su i ismijavane u stvarnom vremenu: kontroverze lažnih objašnjenja povezanih s poslom u kafiću, sumnje u iskrenost zbog financijskih poteškoća nakon imenovanja u velikom odvjetničkom uredu i navodi da je viđena u gangnam holdem pubovima — sve su izložili cyber „vampiri” i hejteri.  

Na kraju, 16. veljače 2025., Kim Sae-ron pronađena je mrtva u svojem domu u Seongdong-gu u Seulu, u dobi od 24 godine. Bio je to usamljeni i tragični kraj genijalne dječje glumice koja je već s devet godina dospjela do statusa „nacionalne mlađe sestre” zahvaljujući filmu 'Mr. Ajeossi (2010)'.  

Strani mediji i kritičari taj su slučaj nazvali ne običnim skandalom, nego „kulturnim pogubljenjem” (cultural execution). Jedan je kritičar oštro rekao: „Internet joj nije dao ni priliku da ispravi pogreške. Ušutkali su joj usta, ismijavali je i izbrisali. To jasno pokazuje okrutnost sustava korejske zabavne industrije koji je žrtvovao bezbroj zvijezda poput Sulli i Goo Hara — i brutalnost cyber nasilja.”  

19. veljače 2025., na pogrebu u bolnici Asan u Seulu okupile su se kolege slavne osobe kako bi podijelile tugu. Među njima bio je Won Bin, njezin partner iz 'Mr. Ajeossi', kao i Han So-hee, Lee Chan-hyuk iz AKMU-a, Lee Soo-hyun, Park Woo-jin iz AB6IX-a, Kim Bo-ra i drugi. Profesor Kwon Young-chan iz udruge za prevenciju samoubojstava slavnih izjavio je da je na pogrebu otac Kim Sae-ron svjedočio kako su „bezobzirni YouTube videozapisi koji su kopali po privatnosti” njezinu kćer doveli do ekstremne patnje.  

Tek nakon smrti javnost i mediji krenuli su u zakašnjelo samopreispitivanje. Obožavatelji su kroz izjavu poručili: „Priznala je svoje prošle pogreške i pokušala se preispitati te ponovno izgraditi život, ali razina osude usmjerene prema njoj i hladni standardi premašili su granicu koju ljudsko biće može izdržati.” Pjevačica Migyo također je na Instagramu izrazila bijes: „Hejtari prestaju tek kad čovjek umre. Nisu ni svjesni da šire svoju mržnju.” Redatelj Shin Jae-ho iz filma 'Guitar Man'—njezinog posljednjeg djela—kasno je odala počast: „Bila je previše vedra i puna energije, a njezino glumačko umijeće i dalje je bilo izvrsno.”  

Prije nego što je druga sezona 'Bloodhounds' objavljena, obožavatelji su se nadali da će serija sadržavati neki otvor ili završnu poruku u znak sjećanja na nju — ili barem scenu prisjećanja. No na kraju nije bilo nikakvog narativnog spomena. Drama koja razotkriva nemilosrdno nasilje lihvara i dark weba, ironično je izgubila glavnu glumicu zbog brutalnosti stvarnog svijeta cyber nasilja. Taj gorak paradoks ostao je kao tuga i bolni ožiljak koji širi svijet 'Bloodhounds' u tekst stvarnosti.  

7. Glazura pod mikroskopom fandoma: oprezno klackanje između oduševljenja i kritike

Unatoč blistavim rezultatima druge sezone, pogled „core” globalnog fandoma bio je oštar, nimalo mekan. Istodobno su slavili zadovoljavajuću akciju i bez dlake na jeziku pljuvali praznine u narativu i rupe u vjerojatnosti.  

Redditova ploča za raspravu o dramama pretvorila se u bojište odmah nakon objave druge sezone. Najveće kritike stavljene su na nerazumljivu „nesposobnost” likova na strani dobra. Jedan je korisnik rekao: „Likovi koji su ‘dobri’ nemaju ni dovoljno atmosfere, ni strategije, ni i najmanjeg zdravog razuma. Prizori u kojima majka (Yoon So-yeon) nije pravovremeno sklonjena pa se samo prolijevaju suze ili kad policajac — kao cyber hakerski agent — zove hotelsku recepciju običnim telefonom kako bi provjerio lokaciju pa bude uhvaćen, to je potpuno amaterska pogreška”, snažno kritizirajući nedovoljnu preciznost scenarija.  

Osim toga, zapadni gledatelji koji nisu potpuno razumjeli korejsku sigurnosnu stvarnost u kojoj se oružje ne dopušta izrazili su šok: „Policajac je u prethodnoj sezoni uboden 400 puta nožem i jedva preživio, a u ovoj sezoni biva uboden 500 puta i umire. Slika policije koja se bori s naoružanim huliganima, a uopće ne koristi vatreno oružje — to je potpuna komedija.” Postojala je i određena iscrpljenost zbog ravnih prikaza lika Hong-min-beom, chaebolovskog trećeg sina kojeg glumi Choi Si-won, ili zbog opisa ljudi iz Iil groupa.  

Unatoč svemu, razlog zašto gledatelji do kraja nisu mogli „pustiti ekran” jest taj što su u završnim sekvencama dva glavna lika s toliko intenzivnim „iskrenim” emocijama i zlikovci sa „smrtonosnom” žestinom sudarili — preko toga su prekrili slabosti narativa. U epizodi 6, čini se da je White-jeong (Baek-jeong) uhićen zbog izdaje desne ruke Im Baek-jeonga, Yoon Tae-guma (Hwang Chan-seong), no velika akcija pljačke i otmice — u kojoj se unajmljeni plaćenici regrutirani preko dark web chat sobe zabijaju u policijska vozila — donijela je vrhunsku razinu uronjenosti. U tom kaosu, okrutno ubojstvo policajca i Tae-guma dodatno je pojačalo očaj zbog suočavanja s apsolutnim zlom i žeđ za katarzom.  

8. Šok-curnovideo i veliko širenje svjetonazora: Park Seo-joon i mamac za 3. sezonu

Nakon što su se svi dvoboji završili i ring utihnuo u tišini ispunjenoj tragovima umora, gledatelje su razbuktali — u kasnim sekvencama i oko završnih kredita suptilno postavljene — „post-credits scene” (post-credits scena). Te minute kratkog videa bile su dovoljno jasne da sugeriraju da se svijet 'Bloodhounds' neće širiti samo kao priča o lokalnim lihvarima ili ilegalnim kladionicama, nego će se otvoreno proširiti u područje državne moći i obavještajnih službi.  

Najšokantniji mamac bila je iznenadna pojava globalne Netflix zvijezde Park Seo-joona. Sa svjetskom prepoznatljivošću stečenom kroz 'Gyeongseong Creature', 'Itaewon Class' i Marvelov 'The Marvels', on je — zahvaljujući povezanosti s redateljem Kim Ju-hwanom iz prethodnog djela 'Midnight Runners' — rado pristao na cameo pojavljivanje.  

U seriji Park Seo-joon glumi sjena-crnog ops agenta koji prima tajne naloge od šefa Nacionalne obavještajne službe (NIS) Choi Gwang-ila. Zaokružuje ga kao „najnoviju verziju”. S agenticom za specijalizirano hakiranje Han Seul-gi (Lee Seol) i „Dexom” (Deks), osniva Black trio kako bi lovili prave pozadinske aktere zločina. Najnoviji agent predviđa operacije kako bi izbjegao/izvukao Im Baek-jeonga iz situacije u kojoj je na rubu uhićenja — ili, obrnuto, kako bi ga namamio. Iz sjene također provodi precizne planove pa tako naredi Hong Min-beomu (Choi Si-won) da postavi death mečeve Geon-wooa i Im Baek-jeonga.  

Redatelj je izrazio zadovoljstvo: „To su jedinstveni likovi koji svoj utjecaj moraju dokazati samo kroz autentičnu karizmu i aurU — bez ikakvih konkretnih objašnjenja pozadine.” Zapadni mediji ScreenRant i forumi obožavatelja odmah su preplavljeni analizama. „Koji je identitet posljednje scene u mrtvačnici?”, „Im Baek-jeong za kojeg smo mislili da je mrtav — možda je zapravo živ za 3. sezonu?”, „Je li Park Seo-joon (najnovija verzija) pravi konačni zlikovac u 3. sezoni ili je novi saveznik koji se bori protiv još većeg zla?”  

Na to je Jung Ji-hoon rekao: „Ne znam zašto se pojavljuje priča o 3. sezoni, ali ako se bude planiralo, spreman sam ponovno povećati kilažu. Zar ne bi bilo zabavno kad bih se pojavio i borio kao umirovljeni boksač umjesto s nožem ili pištoljem?” Tako je ostavio malo prostora koji je dodatno zapalio očekivanja obožavatelja. Baš kao i u prvoj sezoni, i dva nekad umrla plaćenika-šakaljca — dva nožara poput bišeg plaćenog borca Lee/Two-young (Ryu Su-young) — koji su navodno umrli, konačno prekidaju povlačenje u osamu i pridružuju se Geon-woou kao pouzdani suputnik. Čak se i smrt može prevariti u toj nemilosrdnoj stvarnosti — dokazano je da se tko god se nađe može ponovno vratiti na ring.  

9. Zaključak: pitanja koja ostaju krvavo zavijena

'Bloodhounds' je tekst koji najpotpunije pokazuje posebnost i univerzalnost korejskog sadržaja na globalnom tržištu streaming servisa. U ovoj seriji postoje grube, ali istinite kapi znoja koje ne može ponuditi ni hollywoodski blockbuster. Tu je i spektakl brutalnog tijela koje dovodi borbu do kraja razmjenom udaraca kojima se desetke puta „prosipa krv” — jedan metak nije potreban.  

Narativ je započeo u borbi između teta lihvarica iz pandemijskog doba i ilegalnog lihvara (sezona 1), da bi se u samo tri godine pretvorio u rat protiv golemog digitalnog fašizma (sezona 2) — onog koji se krije iza anonimnosti dark weba i trguje životom u bitcoinima. U bujici okrutnih i ritmičnih akcijskih scena koje utka redateljska vizija Heo Myung-haenga, ono što su dva mladića do kraja odbila — nije bilo samo sjajni pojas prvaka, nego majčin stari stol i čvrst osjećaj „marine” bratstva. Na vrhuncu kapitalizma, kad se suočavaju s čudovištima koja troše nasilje novcem, ta tvrdoglava analognа rezistencija — koja udarce prima najprimitivnijim oružjem, „šakom” — daruje gledateljima diljem svijeta nadmoćnu katarzu.  

No u sjaju postoji i najstrašnija mrlja — usamljena i tragična smrt jedne glumice. Publika koja je s oduševljenjem pratila podvige lovaca/„bloodhounds” koji kažnjavaju čudovišta kapitala i moći, vratila se u stvarnost i, kao anonimna publika dark weba, uključila telefone te razbuktala „još jedan cyber lov na vještice” i tako slomila još jedan život. Baš kao što je u seriji Im Baek-jeong uživao u masakru oslanjajući se na anonimnost cyber prostora, tako je i stvarna publika — hejtom i besmislenim „otkrivanjem osobnih podataka” — sudjelovala u tome da se glumica Kim Sae-ron „kulturno pogubi”. Ta jeziva stvarnost i dekalo maštovite fikcije postavljaju teška pitanja: je li doista najstrašniji zlikovac onaj koji vodi dark web na ekranu, ili je to neosjetljiva ravnodušnost publike koja promatra tuđu krv kako se izlijeva iza monitora uz okladu u bitcoinima?  

Sada su svi pogledi usmjereni na mogućnost 3. sezone — koja će dolaskom Park Seo-joona preokrenuti ploču svjetonazora. Ako se nadopuni labava narativna uvjerljivost koju su obožavatelji globalno istaknuli i ako se još više oživi trodimenzionalnost likova, 'Bloodhounds' će postati neizbrisiva franšiza koja će ostati u povijesti korejskog akcijskog žanra. Krvavi zavoji na ekranu na trenutak su se opustili, ali pohlepa digitalnog svijeta koju analogna šaka mora udariti još nije završila. Zvonovi s ringa spremni su ponovno zazvoniti.